Očeva stega

Moj otac

Prošlo je devet godina otkako je moj otac preminuo. Nažalost on nije poznavao Boga na način na koji ga ja poznajem. Međutim, on je išao u crkvu i Božja riječ je doticala njegovo srce. Postoji jedan biblijski tekst koji je on više puta spomenuo i koji se meni urezao u pamćenje. To je onaj o Abrahamu. Moj tata je isticao obećanje koje je Bog uputio Abrahamu.

Postanak 22,7-8

Blagoslivljajući blagoslovit ću te i umnažajući umnožit ću potomstvo tvoje poput zvijezda na nebu i poput pijeska što je na obali morskoj; a potomci će tvoji zaposjesti dveri svojih neprijatelja. I potomstvom tvojim blagoslivljat će se svi narodi zemaljski, jer si poslušao glasa mojega.«

Moj tata bio je vrlo blag čovjek. Ne sjećam se da mi je ikada uputio neku oštru riječ ili da se ljutio. Bilo je vrlo blagog karaktera. Međutim, bilo je nešto u njegovom stavu što je izazivalo poštovanje drugih, osobito mladih. Ja sam isto uglavnom gajila poštovanje prema njemu. Ono što je meni posebno stvaralo taj dojam bilo je to što je on bio vrlo revan i predan poslu. Tijekom trideset godina svakog je jutra ustajao revno u 5 sati i 30 minuta. moja mama i ja znali smo gdje otac radi i čime se bavi, ali nikad nismo išli na njegovo radno mjesto i točno vidjeli što je sve u opisu njegova posla.

posebno se sjećam svog tate u ovim danima kad se borim s disciplinom u svim aspektima svog života, duhovnom i fizičkom. to je nešto za što se molim Bogu i borim s njim od početka godina. Napredak nije velik, ali vidim male promjene.

Pozvani smo da budemo junaci vjere

Abraham kojeg je moj otac spominjao, poznato nam je, pripada popisu junaka vjere iz Poslanice Hebrejima 11. I kad čitamo to poglavlje možemo se samo diviti životnom putu i ustrajnosti Abela, Henoka, Noe, Abrahama, Mojsija i svih drugih. Međutim, ovaj tekst nam nije dan samo kako bismo se divili ljudima koji su u povijesti bili poslušni Bogu i koji je kroz njih činio velike stvari. Ne, ovaj tekst je važan za naše osobne živote. vjerovali ili ne, Bog ne očekuje od nas danas ništa manje. On želi da i mi budemo junaci vjere.

o tome nam jasno govore posljednja dva stiha 11. poglavlja:

što znače ovi stihovi?

nitko od ovih junaka vjere nije zadobio obećano. Međutim, to ne čini Boga varalicom. jer ono što im je obećano je vječno nepropadljivo nasljedstvo - vječni život s Bogom i drugima koji su ga slijedili.

A među tim drugima smo pozvani biti i mi! kao što nam kaže 40.redak: oni neće zadobiti obećano dok im se ne pridruže svi oni koji stanu uz Boga.

On je za naš predvidio nešto bolje.

da, ovaj redak nam na jedan tihi sramežljivi način govori: i vi ovdje ste pozvani biti među herojima vjere!

A 1.redak 12.poglavlja nam to govori na jedan potpuno otvoreni način sa velikom odlučnošću. Da - zato i mi okruženi tolikim oblakom svjedoka postojano trčimo! Zamislite - svi ti velikani vjere kao da stoje pokraj nas i navijaju da i mi otrčimo utrku našeg života i svi zajedno nasljedimo vječni život.

Što nas sputava?

Međutim, sad kad smo osvijestili ovu predivnu istinu i velike Božje planove pozvani smo na oprez.

pročitajmo ponovno 1.redak ali s drugačijim naglaskom:

odložimo svaki teret

važno je ne zavaravati se već osvijestiti koji je to grijeh, koja su to iskušenja koja nas trenutno sputavaju u našoj utrci. Za svakog od nas je to nešto različito i u različitim razdobljima života kušnje se mijenjaju. Međutim štogod da tojest, važno je da to shvatimo ozbiljno kao profesionalni trkači ili drugi sportaši koji tako detaljno paze na sve što bi ih moglo omesti u tome da postignu rezultat. Mi smo često skolni obezvrjeđivati kušnje na našem putu kao nešto zanemarivo. Uistinu, Bog ne želi da budemo preopterećeni našim slabostima. ali ako nam Bog stavlja na srce određeno područje na kojem On želi da ustrajemo u borbi, mi kao pravi trkači dužni smo ga poslušati.

Isus kao primjer

2,3

Naše teškoće su neusporedive s Isusovim

Uprite pogled - može nas podsjetiti na Petra - ne držanje pogleda na Isusu - iz toga proizlaze strahovi i grijesi su ono što nam onemogućuje da trčimo trku

Očeva stega - 4-13

4- borba je to

Ezav - 16-17 - Post 25, 29-34