Krstenje Gospodnje

Slava

Hebreji uvijek trazili slavu Gospodnju, jer u njoj obitava Bog.

Scena sa Mojsijem kojeg Bog sakriva u spilju i pusta ga da vidi dio njegove slave. Ili kada su napravili sator sastanka i kaye da Slava Bozja ispunjavase sator i Mojsije nije mogao uci.

Slava je uvijk bilo obitavaliste Bozje i ljudi je nisu mogli gledati, izdrzati. Ili kad se pojvaila slava Bozja na Sionu ljudi su molili da prestane jer to nisu mogli izdrzatii

Uvijek se Bog trazio na visinama, na planinama, jer su one blize nebu, Bogu.

Krstenje

Danas slavimo Krstenje Gospodnje.

Isus se krsti u vodama Jordana, to je poznato najniza tocka zemlje. Isus Krist, sam Bog, stoji na najnizoj tocki zemlje, ne na visinama, stoji u redu sa gesnicima i ceka da se krsti. I kad se krstio govori glas s neba, ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina.

Kome govori taj glas. Govori cijelom covjecanstvu. Jer Isus u sebi nosi cijelo covjecanstvo. I napokon Bog govori cijelom covjecanstvu ono sto moze reci Sinu, ti si Sin moj ljubljeni. Kako kaze Pavao, mi smo sinovi, bastinici i subastinici Kristovi.

I sto radi Krist kad izlazi iz vode. Moli. Sada napokon cijelo covjecanstvo moze moliti, tj imati dijalog, biti intiman sa svojim Ocem, uci u odnos s Ocem kao Kist jer po krstenju, muci i uskrsnucu Kristovu mi smo Bogu ono sto je Krist Ocu.

Zanimljivo je, sto kazu evandelisti, spustio se Duh Sveti na njemu u obliku goluba. Zasto goluba, na sto se referiraju. Podsjecaju na jedan odlucujuci dogadaj koji je slika krstenja a to je potop u vrijeme Noe. Da je to slika krstenja o tome nam govori prvi papa, sveti Petar koji to usporeduje. Kaze, kako je Bog u vodama potopa potopio cijeli gresni svijet, sve grijehe i ostavio samo ono pravedno, tako i mi u vodama krstenja bivamo liseni svih grijeha i postajemo Sinovi Bozji. I zato je tu slika golubice. Golubica odlazi i nosi dokaz nove zemlje, novog stvorenja. Staro je uminulo i rada se novo stvorenje. Tako i u krstenju, staro umire i rada se novo stvorenje.

Ovaj Duh Sveti koji se spusta na Krista i preko njega na cijelo covjecanstvo unistava barijeru izmedu Boga i ljudi koja je oduvijek postojala preko grijeha i radi kojeg su ljudi mogli imati pristup Bogu samo preko religije i spaja ponovno covjka s Bogom. Nema vise barijere, mi smo njegovi sinovi.

Zato time prestaje religija, ne treba nam religija, set pravila i zakona i hram da bi imali pristup Bogu. Imamo ga jer smo po krstenju Sinovi Bozji.

Prava Slava

Mjesto slave Bozje nije vise ham ili neka planina, nego kako Krist kaze Samaritanki kada ga pita gdje je pravo mjesto gdje se treba klanjati Bogu, tj. koja je prava forma religije, On odgovara, dolazi vrijeme kada se nece klanjati ni vamo ni tamo nego dolaze pravi klanjatelji koji ce sklanjati Bogu u Duhu i istini. O cemu govori. Bas so tome. Dolazi vrijeme kada se ljudi nece vise klanjati Bogu kroy neku religiju i set pravila, nego ce imati pravi istiniti odnos s Bogom, direktan, bit ce njegova djeca. I to smo mi po krstenju koje nam je omoguceno krstenjem Kristovim. Koji se krstio s nama gresnicima, spustio se u najdublje dubine ljudske gresnosti da bi, uzimajuci na sebe cijelo covjecanstvo sa svim njegovim grijesima, bio krsten u Jordanu i tako otvorio nebo, spojio nebo sa zemljom i cijelom covjcanstvu po krstenju otvorio sjedinjenje s Ocem. Pravi istiniti odnos s Ocem kakav je imao Krist, jer smo mi sada njegovi sinovi i kceri kao Krist.

Gdje je sada slava Bozja, gdje prebiva Bog. Na visina, ne. Nego u njegovoj djeci, u Crkvi, a to smo mi. Gdje naci Boga, u kojoj religiji, u kojem hramu.. U njegovom narodu. U nama. To je mjesto njegova prebivalista.